"...Tužan je prizor što ga pružaju putovi, ulice i vrata malih skromnih kuća:
gomile prosjakinja, okruženih sa troje, četvero ili čak i šestero odrpane djece...
E sad, dijete je slasni zalogaj, hranjiv i zdrav, bilo da se pirja u umaku , peče , bilo da ga se sprema u pećnici ili kuha...
Zato ponizno publici dajem na znanje sljedeći prijedlog:
Da dvadeset tisuća već ukalkulirane djece bude određeno za razmnožavanje. Predlažem nadalje da se ostalih stotinu tisuća djece, u dobi od godine dana, ponudi na prodaju plemenitima i bogatima, stalno vodeći računa o tome da ih majke obilno doje u posljednjem mjesecu kako bi na stol stigli bucmasti i sočni. Jedno dijete bit će dovoljno za dva jela ako su za trpezom gosti.
Ako se, međutim, obrok konzumira unutar obitelji, tada će dostajati četvrtina za sastavljanje porcija.
Ovo će meso, dodajem, biti ponešto i skupo, i zato kao stvoreno za zemljoposjednike koji su, uostalom, kako su već pojeli dobar dio roditelja, najkvalificiraniji za žderanje sinova i kćeri..."
Jonathan Swift, 16671 -1745.